Japan

Amae - u društvu liberalnog kapitalizma najveća je vrijednost imati nekog u koga možemo imati puno povjerenje, ak i ako isto nije uzvraćeno

Makoto - zajednica UVIJEK treba biti ispred pojedinca. However, "zajednica" nije svaka skupina od 2-3 random čovjeka, već šire ljudstvo u smislu društva, žitelja ili čovječanstva (ljevičar, šta ćeš?).

Ja mislim da mi amae u našem društvu bila bi puno sretniji čovjek , ali potpuno izvršavanje dužnosti bez da se gleda na svoje neke unutarnje želje, heh, teško, nekako zagovaram da je čovjek psihološki zdrav - dakle dužnost zove, ali i ja sam pojedinac koji isto ima svoj unutarnji svijet, želje, potrebe pa bi bilo zdravo ostvariti neki kompromis društvenih obveza i vlastitih želja (too much psaikologia, šta ćeš? XD)

Moj prvi susret sa anime je kod mog ludog rođaka koji danas, eto, ima i rođendan i vidjela sam da gleda crtani i odmah sam se zainteresirala. Imala sam nezz, do deset godina. Prijevod je bio na engleskom ali nisam toliko brzo ga znala čitati i odustala sam. Poslije nekoliko godina, ista scena ali ovaj put stignem sve pročitati   i pitam ga za prijedlog koji bih crtani mogla gledati. Dao mi je prijedlog za Golden Boy te za Highschool of the dead. Sljedeći na redu je bio Naruto i bila sam toooliko oduševljena da kada sam nakon nekoliko mjeseci danonoćnog gledanja došla do kraja, počela opet ispočetka I Naruto i Naruto Shippuden i filmove. Onda sam shvatila da sam pohvatala neke japanske riječi i da razumijem kako taj jezik funkcionira. Zatim sam njuškala o samom Japanu i jeziku i kulturi i nepovratno se zaljubila. Tamošnja kultura, način razmišljanja, ponašanje, odgoj, savršeno je sve! Totalno drugačije od ovog pokvarenog svijeta, ovdje se gleda kako pokrasti jedan drugog a tamo kako pomoći jedan drugome...
Uglavnom, zatim sam, naravno, slušajući opening i ending pjesme naišla na pokoju koja mi se svidjela i sada ih neprestano slušam. Učim samostalno japanski, nema se novaca za fensi tečajeve hehe, i sanjam o danu da posjetim Japan uživo

Da odogovorim na pitanje: između neovisnosti i amae biram amae, ja osobno sam taj tip osobe i nepodnosim neovisnost, neovisnost meni znači isto što i usamljenost. Ne funkcioniram dobro sama.
A makoto ili moji ciljevi? Smatram da "moj cilj" treba biti makoto. Moj već je, trebao bi biti svačiji. Etogac

Saiko je napisao/la:

U Japanu postoji emocija zvana amae - emocija međuovisnosti, simbioze i potpunog prihvaćanja od strane dr osobe. Na Zapadu amae se smatra nižom razinom razvoja, temelj društva je neovisnost, individualnost, promatranje sebe preko individualnih ciljeva. Isto tako iskrenost na Zapadu se promatra kao djelovanje u skladu s unutarnjim željama, a u Japanu makoto - iskrenost kao ispunjavanje društvene dužnosti, ne sukladno unutarnjim osjećajima, već potpuna predanost bez unutarnjeg konflikta. (izvor: gradivo za kolokvij xD)

Zanima me vaše mišljenje koja vrsta zajednice vam se više sviđa? Amae ili nezavisnost? Makoto ili moji ciljevi?  

Neka međukombinacija mi se sviđa Osobno, više neovisnost pošto se smatram samodostatnim i dobro se osjecam i kad sam sam...uostalom neka poslovica govori da je covjek najusamljeniji kad je okružen krivim ljudima
no svakako je dobro imati "oazu" u obliku neke osobe (ili vise njih) koje nas potpuno prihvacaju (a i mi njih) iz koje proizlazi i nastaje ta emocija međuovisnosti.

Makoto ili moji ciljevi? Najbolje bi bilo - moji ciljevi u službi makota uostalom takva bi naša profesija i trebala biti, kaj ne Saiko ?
No, s obzirom da živimo u društvu koje je daleko od idealnog, radi čiste egzistencije smo primorani gledati i na sebe..pošto društvo ne gaji osjećaj odgovornosti prema nama..

Ako sve bude u redu,ja u 9 mjesecu idem tamo.A sto se izraza tice,ucimo aikido,pa ti lagano ulazi u glavu

sretan put...ja bih lijepo molila za suvenir, da imam nesto iz japana